ne zatvaraj vrata onome tko te treba,

ne zatvaraj oći, pred onim, što te čeka..

tek sam promatrač ovog čudnog vremena,

ovih  događanja,

kao da prošlost,

na vrata kuca....

vrijeme novo,,,,

brige stare....

suze tuge,,, nitko da otare....

u daljini zvuk zvona,,

ispred mene kolona,

ljudi , svak sa  svojim jadom,,

dok pahulje,tiho, lepršaju gradom.....

može li istina .... lažna biti.....

može li se od srama skriti,,,,,

kome pakao?.... kome raj?

kome početak, a kome kraj?

tko bodove skuplja, a tko ih gubi?

tko iznad svega svoju domovinu i njene ljude ljubi?

mogu li mirno i bez riječi,,

preko svega priječi.....

znam da osmijeh tugu  ovih ljudi  ne liječi,,,

al lijepa ,iskrena riječ,,,

može puno toga da spriječi....

sjaj i bijeda,,,,

mladost i kosa sijeda....

novčanici,, 

puni i prazni.....

nitko nikad ne izbjegne kazni.....

osveta i strah,,,,,

sve pretvara u prah.....

ovdje više nećeš naći kišu što lije

ni hladan vjetar ,što sa sjevera vije...

ovdje su dvije duše i maleni žal.

 tek pjesmu im pjeva,

maestral....